Kakav je tvoj brak? Jesi li sretna/sretan u svom braku?
Kakav ti je muž/žena? Odnosi li se dobro ili loše prema tebi. To su najčešća pitanja koja si postavljaju prijatelji kada se ne vide duže vrijeme, pa i mi sami sebi. To su krivo postavljena pitanja. Zašto nitko ne pita a kava si ti supruga, kakav si ti muž? Kakao se odnosiš prema svom mužu/ženi? Da li je on/ ona sretni pored tebe? Ako mi netko i postavi takva pitanja onda ćemo reći kao sam ja odlična, dobra, kako o meni sve ovisi i kako se ja brinem za sve. Ako me prijatelj upita: „Jesi li sretna/ sretan?“ odgovorit ću da nisam jer tko može biti sretan uz takva muža/ženu i takvu djecu. Svi samo nešto traže, a nitko ne pita trebaš li ti što i kako je tebi. Onda u jednoj knjizi pročitam: „ Nešto možeš stvoriti samo od nečega što već imaš. Stvarati odnose a ne tražiti od drugih da nam daju!“ pa onda i Isus kaže: „Čini drugome što ti je drago da ti drugi čini.“ Onda stara poslovica kaže: „svako je kovač svoje sreće.“ Pomislim ovdje nešto ne štima, ja se toliko trudim i mučim da sve bude u redu, da svi budu zadovoljni, da sve bude na vrijeme i mužu i djeci i NIŠTA! Nitko nije sretan. Muž nezadovoljan, ja nezadovoljna djeca nezadovoljna, a sve sam napravila da bi bili sretni. Što nije uredu? Počela sam se pitati najprije kakva sam ja to majka. Što znači biti majka? Biti majka znači voljeti svoju djecu, biti uz njih, podupirati ih, pomoći im kad im je potrebno, smijati se s njima, plakati s njima, bodriti ih, uvijek imati vremena za njih, pohvaliti ih kad nešto dobro naprave, ali ne kritizirati kad su pogriješili, opomenuti ih ali ne „ubiti“, razgovarati sa svojom djecom. Ja nisam bila ništa od toga. Ja sam mislila da dobra majka znači da se pobrinem za to da je sve uvijek na svom mjestu,da im je uvijek skuhano, da imaju uvijek čistu odjeću, da im pomognem u rješavanju zadaće, a zauzvrat da oni budu dobra djeca koja će uvijek raditi onako „kako treba“, razgovarala sam sa svojom djecom ali tako da sam ja pričala a oni slušali, da bi oni samo na kraju rekli: „dobro, razumjeli smo!“ česta rečenica koju sam upotrebljavala bila je: „Kako si mi to mogao napraviti?“ pitala sam se čiji ja to život živim i kome to moja djeca čine, meni ili sebi? Onda sam se zapitala kakva sam ja to supruga. Sve je bilo na svom mjestu a ipak ništa nije štimalo.pomislila sam ovako dalje ne ide, pokušat ću po onoj Isusovoj činiti za druge što bi htjela da oni meni čine. Ionako nemam što izgubiti jer ništa u stvari i nemam. Počela sam razmišljati o tome što je to sve dobro i lijepo moj muž napravio za mene i vjerujte našla sam puno dobrih stvari koje su bile negdje zakopane pa možda i zaboravljene. Kada sam shvatila koliko tih dobrih i lijepih stvari ima pomislila sam: „Ja imam najboljeg muža na svijetu!“ to sam mu i rekla kad je došao s posla. Mislio je da sam poludjela. Počela sam i djeci govoriti kako su dobra i kao me lijepo slušaju, kako je lijepo što se ne bune i ne svađaju, pa su me i oni čudno gledali. Bilo mi je neobično jer sam uglavnom navikla kukati i brojiti, zapovijedati i žaliti se, međutim ustrajala sam u svojoj namjeri da nešto promijenim. Nakon par dana osjetila sam kako sam postala opuštenija,veselija, raspoloženija, češće sam se smijala i nije mi smetala svaka sitnica. Malo po malo i muž i djeca postali su opušteniji i komunikativniji. Stvari su se promijenile i danas imam obitelj gdje su svi sretni i zadovoljni. Sve što sam dala, dobila sam nazad trostruko. Danas više ne čekam da drugi nešto učini sve što želim dobiti najprije dadnem, bez straha, jer znam da mi se trostruko vraća. Svaku kritiku primam konstruktivno jer znam da drugi stvari vide na drugačiji način i ma koliko mi mislili da dobro činimo onaj drugi ne misli tako. Na primjer ako mi muž prigovara kako me nema nikada kod kuće, a ja mislim kako sam stalno u njoj, onda nije stvar jesam li fizički tu ili nisam, nego on misli kako ja nemam vremena za njega, kako sam duhom odsutna. Ako mi djeca kažu da sam živčana i stalno prigovaram a ja mislim kako su oni bezobrazni jer im je sve na svome mjestu, istina je da njima ne treba spremačica, kuharica i netko tko će samo zapovijedati. Ako im ja zapovjedim da moraju, oni namjerno neće, ali ako im kažem mirno i lijepo kako bi im bila zahvalna kada ne bi stvari ostavljali posvuda, oni će tako i napraviti. Za sreću je potrebno samo malo truda. Najljepši biser se nalazi na dnu mora u školjci i potrebno je zaroniti i otvoriti školjku da bi dobili biser. I ti možeš imati sretnu obitelj samo ako se potrudiš i kažeš svome mužu/ ženi kako je lijep/ lijepa, dobar/ dobra, kako je ovo ili ono dobro uradio/ uradila, ako pronađeš dobre i lijepe stvari u njemu/ njoj, u svom braku, svojoj djeci. Imaj hrabrosti početi gledati ,misliti i govoriti dobro i pozitivno, i odlučivati se svaki dan za dobro, pozitivno i istinu ma koliko teško i bolno bilo.
