KAKO MOLITI

Pogledajmo najprije što je to molitva? Molitva je razgovor s Bogom! Što je to razgovor? Razgovor je kad ja imam pred sobom neku osobu, ili pak sam, na bilo koji način u zvučnoj vezi s njom , i ja nešto kažem, ta osoba me sasluša, onda  ona nešto kaže- ja nju saslušam i mi razgovaramo. Dakle razgovor je razmjena misli preko riječi između dvije osobe. Čovjek može razgovarati samo s osobom, ne može s nečim što nije osoba, biljka životinja, mrtva stvar, u tom slučaju to  nije dijalog, to je monolog. Dakle molitva je dijalog s Bogom. Znači razmjena misli s Bogom. Ali da li je naša molitva baš to-razmjena riječi s Bogom? Reći će te: „Pa to je nemoguće! Tko je još čuo da se s Bogom razgovara.“ Varate se, to je i te kako moguće. Bog je Netko, On je osoba, a osoba je duh, osoba nije neka fizička tvar,čovjek je također netko-osoba,dakle čovjek također posjeduje duha, zapravo se upravo po duhu i razlikuje od ostalih stvorenja koja imaju fizičku i psihičku dimenziju, ali nemaju duhovnu dimenziju, i upravo po toj duhovnoj dimenziji,po kojoj je čovjek- čovjek, o je sposoban razgovarati s Bogom. Što čovjek čini kad razgovara s nekom drugom osobom? Gleda ju u lice ili pak uzme telefon, okrene broj i nazove tu osobu i razgovara s njom. A što mi činimo kad razgovaramo s Bogom? Pričamo, pričamo i pričamo. To nije dijalog, to je monolog, mi pričamo a Bog bi trebao slušati i ispunjavati zahtjeve, kao da je on neki naš potrčko koji bi trebao trčati na svaki naš zahtjev. Reći će te: „Ali obećao je! Rekao je da što god zatražimo u Njegovo ime dobit ćemo, imamo pravo tražiti. Nije li onda Bog lažac jer ne ispunjava ono što tražimo od njega?“ imate pravo zaista je obećao, i On uvijek svoje obećanje ispunjava. Pa tko je tu sad lud? On ispunjava obećanja, mi tražimo ali ne dobijemo, gdje je problem? Problem je upravo tu što je naša molitva monolog, što se mi ne obraćamo Bogu, nego izgovaramo riječi, misli, fraze, molitve u prazno. Obraćamo se negdje, nekome, odnosno nikome, molimo se i molimo i nadamo se da će nas Bog čuti i uslišati. To otprilike izgleda ovako: imate Tv i daljinski i pritišćete dugme na daljinskome ali Tv ne radi, a sve je ispravno. U čemu je problem? Tv nije uključen u struju, da bi radio potrebno ga je uključiti u struju. Tako je i s našim molitvama da bi djelovale potrebno je spojiti se s onim koga molimo, potrebno je uspostaviti kontakt.kako? To je jednostavno samo se sjeti da je Bog tu, svuda oko tebe, Bog je postojanje, bitak i On ne može negdje ne biti. Sjeti se da se obraćaš NEKOMU- Ocu Svemogućemu. Mi stalno zaboravimo da je on naš Otac a molimo Oče naš, smiješno , a k tomu još i svemoguć, ali tko to zapravo vjeruje? Dakle Bog je naš Otac a mi stalno molimo: „Smiluj nam se, smiluj nam se!“ ispada da je Bog netko tko je zločest i tvrdoglav i koga mi stalno moramo nešto moljakati. Pa to je sramota, Bog je apsolutno dobar i apsolutna ljubav, njega ne treba ni moliti“ I prije nego tražite vaš Otac će vam dati, jer On zna što vam je potrebno.“ Kaže Isus. Gdje je problem? Problem je u tome što mi ne vjerujemo, molimo a ne vjerujemo, molimo čisto da se moli, ne slušamo što nam Bog poručuje, što nam želi reći. Mi samo trebamo čuti što nam Bog govori i uzeti ono što nam daje. Ali ne mi moramo moliti i moliti i tako smo molitvu pretvorili u boga. Nama više Bog nije osoba, nama Bog postaje molitva, molimo i molimo u nedogled a ništa se ne dešava, nijedna naša molitva nije uslišana upravo zato što mi molimo radi molitve a ne radi toga kako bi smo se susreli i razgovarali s Bogom, kako bi smo nahranili i ojačali svoj duhovni organizam i mi tako zapravo postajemo ateisti, zamijenili smo rog za svijeću pa mislimo da svijetli rog a ne svijeća. Onda se „dobri vjernici“ i „dobri kršćani“ čude od kut toliko zla, zašto su im crkve prazne, zašto sve više ljudi postaju ateisti. Baš čudno, pa tko ne bi postao ateista promatrajući kršćane koji mole i mole, idu na seminare i duhovne obnove a postaju sve gori i gori. Umjesto da ozdrave i ozdravljaju druge, oni postaju sve bolesniji i bolesniji. Tko želi danas moliti nekakvoga boga tamo negdje koji je tako  tvrdoglav i okrutan da ne želi unatoč našim neprestanim molitvama ispuniti niti jednu. Ja ne! A vi? Ja ne želim takvoga Boga, moj Bog je Isus Krist, koji je sama dobrota i ljubav, koji me toliko voli da ide umrijeti kako bi ja mogla živjeti. Ja vjerujem u takvoga Boga i ja se razgovaram sa tim Bogom i sasvim se dobro razumijemo. On je moj najbolji prijatelj i svaki put kad mi nešto treba on mi rado daje, jedva čeka da ga nešto zatražim. Da ne poznajem moga prijatelja Isusa iz Nazareta i ja bih bila ateista, ovako ja vjerujem svome prijatelju iz Nazareta jer On uvijek ispunjava svoja obećanja.