Kako na potpuno prirodan način pobijediti artritis

 

Artritis, bolest koja zahvaća zglobove i uzrokuje bol i ukočenost, pogađa milijune ljudi širom svijeta. 

Iako postoji mnogo medicinskih tretmana za upravljanje simptomima artritisa, mnogi ljudi traže prirodne metode liječenja kako bi izbjegli nuspojave lijekova te dugoročno poboljšali svoje zdravlje. 

Ovaj članak istražuje različite prirodne pristupe koji vam mogu pomoći da smanjite simptome artritisa i poboljšate kvalitetu života. 

Važno je napomenuti da su prirodni tretmani najefikasniji kao dio šireg plana liječenja, koji uključuje prehranu, vježbanje i druge zdravije životne navike.

Što je artritis i zašto odabrati prirodne metode?

Artritis obuhvaća razne vrste bolesti zglobova, uključujući reumatoidni artritis i osteoartritis, koji su najčešći. 

Reumatoidni artritis je autoimuno stanje koje uzrokuje kroničnu upalu zglobova, dok osteoartritis nastaje kao posljedica degeneracije hrskavice. 

Bol i upala koju artritis uzrokuje često ograničavaju pokretljivost, a lijekovi, iako učinkoviti, mogu uzrokovati neželjene nuspojave. 

Dugotrajna upotreba lijekova poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) može dovesti do oštećenja želuca, jetre i bubrega.

Prirodni tretmani, kao što su biljni pripravci, promjena prehrane i fizička aktivnost, nude način da se simptomi smanje bez kemijskih lijekova. 

Oni pomažu tijelu da se na prirodan način nosi s upalom i bolovima, omogućujući dugoročnu stabilnost bez oštećenja drugih organa.

 Susret s prirodom - Marijina priča

Marija je uvijek bila aktivna osoba – voljela je planinarenje i vrtlarenje. Međutim, u svojim ranim pedesetima počela je osjećati ukočenost i bolove u koljenima. 

Nije mogla obavljati svoje uobičajene aktivnosti bez osjećaja iscrpljenosti i boli. Dijagnosticiran joj je osteoartritis. 

Liječnik joj je propisao lijekove protiv bolova, ali nakon nekoliko mjeseci Marija je osjetila nuspojave – bolove u želucu i kronični umor. Shvatila je da mora pronaći drugi način da se nosi s ovom bolešću.

Odlučila je preuzeti stvari u svoje ruke i istražiti prirodne alternative. 

Prvo što je promijenila bila je prehrana – počela je konzumirati više antiupalne hrane poput ribe bogate omega-3 masnim kiselinama, svježeg povrća i orašastih plodova. 

Na preporuku prijateljice, uvela je kurkumu u svakodnevnu prehranu, i uskoro je primijetila kako su se bolovi smanjili. 

Uz to, počela je koristiti ulje eukaliptusa za masažu zglobova, što je dodatno smirilo ukočenost.

Nakon nekoliko tjedana promjene prehrane i primjene biljnih pripravaka, Marija se osjećala energičnije. 

Počela je svakodnevno šetati i vježbati jogu kako bi održala fleksibilnost zglobova. Iako joj osteoartritis nije potpuno nestao, Marija je uspjela ponovno preuzeti kontrolu nad svojim životom – i to bez štetnih nuspojava lijekova.

Marijina priča podsjetnik je da postoji alternativa. Priroda pruža mnogo mogućnosti za smanjenje boli i upale – sve što je potrebno je strpljenje, ustrajnost i pravilan odabir tretmana.

Prirodni lijekovi za artritis

Prirodni lijekovi za artritis obuhvaćaju biljne pripravke, eterična ulja i dodatke prehrani koji pomažu smanjiti upalu i poboljšati zdravlje zglobova. 

Korištenje ovih sastojaka može pomoći u vraćanju fleksibilnosti zglobova i smanjenju boli, bez rizika od nuspojava koje dolaze s kemijskim lijekovima.

Biljni pripravci koji smanjuju upalu

• Bosvelija (Indijski tamjan) je poznata po svom protuupalnom djelovanju. Ova biljka sadrži bosvelijsku kiselinu koja smanjuje bol i poboljšava pokretljivost zglobova. U odnosu na klasične lijekove, bosvelija nema nuspojava, čineći je sigurnom alternativom. Mnogi pacijenti koji koriste bosveliju primijetili su značajno poboljšanje pokretljivosti i smanjenje bolova​
  ​
  Prirodni Lijekovi
  .
• Kurkuma i đumbir su još dva moćna prirodna sastojka s antiupalnim svojstvima. Kurkuma sadrži kurkumin, tvar koja blokira upalne procese u tijelu, dok đumbir poboljšava cirkulaciju i smanjuje ukočenost. Znanstvene studije su pokazale da redovita konzumacija ovih biljaka može značajno smanjiti upale u tijelu, što ih čini idealnim za osobe s kroničnim stanjima kao što je artritis
  .
• Vražja kandža, biljka porijeklom iz Afrike, poznata je po ublažavanju bolova u zglobovima i općenito poboljšava pokretljivost kod pacijenata s artritisom. Vražja kandža se koristi već stoljećima u tradicionalnoj medicini zbog svojih moćnih analgetičkih svojstava​
  
  
  
  
• Eterična ulja

Eterična ulja, poput ulja eukaliptusa i paprene metvice, mogu se koristiti za masažu oboljelih zglobova. Ona smanjuju bol i upalu, a njihov učinak na smirivanje simptoma artritisa potvrđen je u nekoliko istraživanja. 

Redovita primjena ovih ulja, bilo putem masaže ili inhalacije, može donijeti olakšanje kod ukočenosti zglobova​

Primjena ulja u kombinaciji s toplim oblozima može dodatno pojačati učinak, jer toplina pomaže opustiti mišiće i poboljšava cirkulaciju.

Prehrana koja podržava zdravlje zglobova

Prehrana igra ključnu ulogu u upravljanju artritisom. Određene namirnice imaju protuupalna svojstva koja mogu pomoći u smanjenju simptoma, dok druge mogu pogoršati stanje. 

Antiupalna prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i prirodnim protuupalnim tvarima može značajno smanjiti simptome artritisa.

Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama

Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama, poput ribe (losos, skuša), lanenih sjemenki i orašastih plodova, dokazano smanjuje upalu u tijelu. 

Omega-3 masne kiseline su ključne za regulaciju upalnih procesa i mogu pomoći u ublažavanju bolova​

Osim toga, omega-3 potiču zdravlje srca i mozga, što ih čini važnim

Menopauza i artritis

Menopauza je faza u životu žene koja donosi mnoge fiziološke promjene, a jedna od njih može biti povećani rizik od razvoja artritisa. 

Tijekom menopauze dolazi do pada razine hormona, osobito estrogena, koji ima zaštitni učinak na kosti i zglobove. 

Estrogen igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja zglobova jer pomaže smanjiti upalne procese u tijelu. 

Kada razina estrogena opadne, zglobovi postaju osjetljiviji na oštećenja, što može dovesti do razvoja osteoartritisa ili pogoršanja simptoma reumatoidnog artritisa​

Uz hormonalne promjene, promjene u gustoći kostiju i smanjena elastičnost tkiva tijekom menopauze dodatno povećavaju rizik od problema sa zglobovima. 

Žene u menopauzi često se suočavaju s bolovima u zglobovima, ukočenošću i smanjenom pokretljivošću. 

Redovita tjelovježba, pravilna prehrana bogata kalcijem i vitaminom D, kao i primjena prirodnih protuupalnih lijekova, mogu pomoći u ublažavanju simptoma menopauze i artritisa te održavanju zdravih zglobova.

Integracija ovih strategija može omogućiti ženama da bolje upravljaju simptomima i spriječe daljnje propadanje zglobova tijekom ovog prijelaznog razdoblja u životu.

KAKO MOLITI

Pogledajmo najprije što je to molitva? Molitva je razgovor s Bogom! Što je to razgovor? Razgovor je kad ja imam pred sobom neku osobu, ili pak sam, na bilo koji način u zvučnoj vezi s njom , i ja nešto kažem, ta osoba me sasluša, onda  ona nešto kaže- ja nju saslušam i mi razgovaramo. Dakle razgovor je razmjena misli preko riječi između dvije osobe. Čovjek može razgovarati samo s osobom, ne može s nečim što nije osoba, biljka životinja, mrtva stvar, u tom slučaju to  nije dijalog, to je monolog. Dakle molitva je dijalog s Bogom. Znači razmjena misli s Bogom. Ali da li je naša molitva baš to-razmjena riječi s Bogom? Reći će te: „Pa to je nemoguće! Tko je još čuo da se s Bogom razgovara.“ Varate se, to je i te kako moguće. Bog je Netko, On je osoba, a osoba je duh, osoba nije neka fizička tvar,čovjek je također netko-osoba,dakle čovjek također posjeduje duha, zapravo se upravo po duhu i razlikuje od ostalih stvorenja koja imaju fizičku i psihičku dimenziju, ali nemaju duhovnu dimenziju, i upravo po toj duhovnoj dimenziji,po kojoj je čovjek- čovjek, o je sposoban razgovarati s Bogom. Što čovjek čini kad razgovara s nekom drugom osobom? Gleda ju u lice ili pak uzme telefon, okrene broj i nazove tu osobu i razgovara s njom. A što mi činimo kad razgovaramo s Bogom? Pričamo, pričamo i pričamo. To nije dijalog, to je monolog, mi pričamo a Bog bi trebao slušati i ispunjavati zahtjeve, kao da je on neki naš potrčko koji bi trebao trčati na svaki naš zahtjev. Reći će te: „Ali obećao je! Rekao je da što god zatražimo u Njegovo ime dobit ćemo, imamo pravo tražiti. Nije li onda Bog lažac jer ne ispunjava ono što tražimo od njega?“ imate pravo zaista je obećao, i On uvijek svoje obećanje ispunjava. Pa tko je tu sad lud? On ispunjava obećanja, mi tražimo ali ne dobijemo, gdje je problem? Problem je upravo tu što je naša molitva monolog, što se mi ne obraćamo Bogu, nego izgovaramo riječi, misli, fraze, molitve u prazno. Obraćamo se negdje, nekome, odnosno nikome, molimo se i molimo i nadamo se da će nas Bog čuti i uslišati. To otprilike izgleda ovako: imate Tv i daljinski i pritišćete dugme na daljinskome ali Tv ne radi, a sve je ispravno. U čemu je problem? Tv nije uključen u struju, da bi radio potrebno ga je uključiti u struju. Tako je i s našim molitvama da bi djelovale potrebno je spojiti se s onim koga molimo, potrebno je uspostaviti kontakt.kako? To je jednostavno samo se sjeti da je Bog tu, svuda oko tebe, Bog je postojanje, bitak i On ne može negdje ne biti. Sjeti se da se obraćaš NEKOMU- Ocu Svemogućemu. Mi stalno zaboravimo da je on naš Otac a molimo Oče naš, smiješno , a k tomu još i svemoguć, ali tko to zapravo vjeruje? Dakle Bog je naš Otac a mi stalno molimo: „Smiluj nam se, smiluj nam se!“ ispada da je Bog netko tko je zločest i tvrdoglav i koga mi stalno moramo nešto moljakati. Pa to je sramota, Bog je apsolutno dobar i apsolutna ljubav, njega ne treba ni moliti“ I prije nego tražite vaš Otac će vam dati, jer On zna što vam je potrebno.“ Kaže Isus. Gdje je problem? Problem je u tome što mi ne vjerujemo, molimo a ne vjerujemo, molimo čisto da se moli, ne slušamo što nam Bog poručuje, što nam želi reći. Mi samo trebamo čuti što nam Bog govori i uzeti ono što nam daje. Ali ne mi moramo moliti i moliti i tako smo molitvu pretvorili u boga. Nama više Bog nije osoba, nama Bog postaje molitva, molimo i molimo u nedogled a ništa se ne dešava, nijedna naša molitva nije uslišana upravo zato što mi molimo radi molitve a ne radi toga kako bi smo se susreli i razgovarali s Bogom, kako bi smo nahranili i ojačali svoj duhovni organizam i mi tako zapravo postajemo ateisti, zamijenili smo rog za svijeću pa mislimo da svijetli rog a ne svijeća. Onda se „dobri vjernici“ i „dobri kršćani“ čude od kut toliko zla, zašto su im crkve prazne, zašto sve više ljudi postaju ateisti. Baš čudno, pa tko ne bi postao ateista promatrajući kršćane koji mole i mole, idu na seminare i duhovne obnove a postaju sve gori i gori. Umjesto da ozdrave i ozdravljaju druge, oni postaju sve bolesniji i bolesniji. Tko želi danas moliti nekakvoga boga tamo negdje koji je tako  tvrdoglav i okrutan da ne želi unatoč našim neprestanim molitvama ispuniti niti jednu. Ja ne! A vi? Ja ne želim takvoga Boga, moj Bog je Isus Krist, koji je sama dobrota i ljubav, koji me toliko voli da ide umrijeti kako bi ja mogla živjeti. Ja vjerujem u takvoga Boga i ja se razgovaram sa tim Bogom i sasvim se dobro razumijemo. On je moj najbolji prijatelj i svaki put kad mi nešto treba on mi rado daje, jedva čeka da ga nešto zatražim. Da ne poznajem moga prijatelja Isusa iz Nazareta i ja bih bila ateista, ovako ja vjerujem svome prijatelju iz Nazareta jer On uvijek ispunjava svoja obećanja.

BIRAJ ŽIVOT

„Život je stvar gledišta! Svako značenje izabireš sam!“

Ne čini li vam se to previše filozofski i previše apstraktno? Imaš li osjećaj da ne vladaš situacijama nego da situacije vladaju tobom? To je samo privid, vjeruj mi. Nema dobrih i loših situacija. Situacija ili događaj je samo nešto, ni dobro ni loše, značenje mu daješ TI. Situacija ili događaj su dobri ili loši samo ako im ti daš takav predznak. Uzmimo jednu „lošu“ situaciju. Nazove te učiteljica i kaže kako tvom djetetu prijeti isključenje iz škole. Ili ti tvoj dečko ili djevojka ili muž, žena kažu da te ostavljaju, ili si dobio otkaz na poslu, ili si u teškoj novčanoj situaciji. Te „loše situacije imat će taj predznak samo ako ti tako reagiraš, ako ti digneš paniku vičeš na dijete, učitelje, profesore, ravnatelja, kazniš ga ili ne znam što, međutim ako ti to uzmeš kao mogućnost da porazgovaraš s djetetom, da ustanoviš gdje je problem i da ga skupa otklonite ili čak da dijete prebaciš u neku drugu školu i omogućiš mu novi početak, stvorit ćeš jedan dublji kontakt s djetetom i dobit ćeš jedno zdravo i dobro dijete. Ako te netko ostavio, ako se budeš sažalijevati i plakati dobit ćeš tugu i depresiju, međutim ako se odvažiš i počneš se baviti nekim drugim aktivnostima, sklopiš neka nova poznanstva, okreneš se sebi i svojim potrebama, dobit ćeš jedan novi smisao u životu i život će ti dobiti jednu novu dimenziju, ako si dobio otkaz na poslu ili si u teškoj materijalnoj situaciji, možeš kukati, biti depresivan, okrivljavati sve i svakoga ili se možda čak i ubiti, a možeš skupiti hrabrosti pronaći novi posao, novi način zarade novca, koji će ti donijeti novo zadovoljstvo nova poznanstva i novi kvalitetniji život. Dakle tko odlučuje o tvom životu, TI ili život? Promjeni svoje ponašanje tako da izbjegneš neugodni ishod! Nije lako ali se isplati vjeruj mi!

                         

BITI ILI NE BITI

Drugi veliki čovjekov problem je rastresenost. Čovjekova tragedija je upravo u tome što je tijelom vezan za prostor i vrijeme i može biti samo tu i sad, a duh je neograničen , odnosno slobodan od prostora i vremena. Pokušaj posmatrati sebe dok radiš nešto, većinu stvari radiš automatski ne razmišljajući zapravop što radiš, jer si svojim duhom, svojim mislima negdje drugdje, nisi prisutan. Mi većinom smo ili u prošlosti ili u budućnosti tj. Razmišljamo o događajima koji su već bili i koje ionako ne možemo promijeniti, ili pak razmišljamo i predviđamo ishode događaja koji se još nisu desili. Dakle nas nema, jer smo u nečemu što je već prošlo i čega više nema ili smo u nečemu što još nije bilo ,dakle, ne postoji. Mi nismo, ne postojimo, ne živimo, nas zapravo nema jer čovjek kad je podijeljen ne može ništa, jer ga nema. ako uzmemo štap i prelomimo ga na pola dobit ćemo dva štapa, međutim ako čovjeka podijelimo na pola(duh i tijelo) nećemo dobiti ništa, jer čovjek nije odvojen duh od tijela ni tijelo od duha. Čovjek je duh u tijelu i tijelo s duhom tj. Kako ga filozofi nazivaju duhovna duša. Nema čovjeka bez tijela kao ni bez duha i kad čovjek umre ne pokapamo njegovo tijelo, ne ono ide s njim, to što mi pokapamo su samo ostaci tijela,o tom drugi put. Znači ti možeš biti samo ako si i tijelom i duhom ovdje i sad. Drugim riječima rečeno lijek za rastresenost je sabiranje.Ti moraš sabrati sebe, okupiti svoje snage, inače te nema, inače gubiš se i svatko i svašta može s tobom upravljati. Kad si sabran ti si cjelovit, sve tvoje snage i fizičke, duhovne su okupljene oko tebe i ti možeš upravljati svojim životom, situacijama, samim sobom i svime oko sebe. Kako? Najjednostavniji način jeste najprije da si uzmeš neko određeno vrijeme u kojem ćeš vježbat sabranost, a možeš i kad se god sjetiš. Ako si uzeo sebi neko vrijem pokušaj u tom vremenu zastati, sjetiti se tko si, gdje se nalaziš, kako se zoveš, koji je dan, koliko je sati trenutno, postani toga svega svjestan. Kad si se“prikupio“ zastani i poslušaj svoje misli, promatraj kako ti dolaze, kao na pokretnoj traci, kao da ih ne možeš zaustaviti, ne možeš ih kontrolirati one zapravo kontroliraju tebe. Nemoj ih analizirati, nemoj ih prosuđivati da li su pozitivne ili negativne, samo ih promatraj i pokušaj najedanput zaustaviti taj tijek jednostavno reci stop: ponovno se sjeti tko si, (ti si čovjek koji ima duha, a duh je trascendencija dakle možeš promatrati sam sebe i po duhu si svemoćan) kako se zoveš gdje si i koliko je sati isl. Vježbaj to dok ne stekneš sposobnost upravljati svojim mislima, koje nas itekako znaju zarobiti  uhvate nas u svoj mlin i ne daju nam van. Vrte se i vrte. Pokušaj se sjetiti i tijekom dana to isto napraviti. Samo se prisjeti gdje si, tko si i što u ovom momentu, sada, radiš. Pokušaj sebe posmatrati kako nešto radiš. Razmišljaj o onome što radiš, budi koncentriran i sabran na sebe i na posao koji obavljaš, nema veze što je to. Posmatraj i stvari s kojima radiš, nije li fascinantno što nam je sve dato na upotrebu. Kako te stvari u tvojoj ruci postaju zapravo nešto drugo. Slova postaju riječi, riječi postaju rečenice kojima komuniciraš s drugima, od nečega nastane nešto drugo. Zamisli ja ovako preko ekrana govorim tebi preko slova koja se pretvaraju u nekakve znakove i ti ponovno čitaš slova, koja zapravo izražavaju moje misli, stavove, moje znanje,iskustvo ili pak moje ne znanje i neiskustvo, što god da je ja to sad dijelim s tobom a tko zna kad sam pisala. Nije li ono SAD zaista fascinantno? A zapravo i ne postoji jer čim kažeš SAD već nije više. Prošlosti nemaš, ono što ej prošlo to više nemaš i ne možeš vratiti, budućnost još nije došla, nju isto tako nemaš, ono što imaš je taj moment SAD i ako ga ne iskoristiš već je prošlost. Ja sad pišem ti sad čitaš! Zanimljivo.

 Voljela bih kad bi ste me pitalo sve što vam nije jasno u bilo kojem mojem tekstu.Tko sam ja

TKO SAM JA

Govorit ću vam o čovjeku, o onome što on zaista jest, dakle o dimenziji čovjeka po kojoj je čovjek zaista čovjek a to je duhovna dimenzija. Čovjek se po duhu ,zapravo, razlikuje od životinje,jer i životinje imaju psihu , to poneke jako razvijenu, imaju tijelo, ali nemaju duha. Duha ima samo čovjek i po njemu su svi ljudi zapravo jednaki. Svaki čovjek ima duhovnu dimenziju, koju dobiva u momentu začeća, vjernik, bilo koje vjere kao i nevjernik. Suvremeni liječnici kažu da 70% bolesti su zapravo karakteristične samo za čovjeka, životinje ih ne dobivaju što znači  da je uzročnik tih bolesti zapravo u duhovnoj dimenziji čovjeka. U njoj su pohranjeni svi događaji u tvom životu od momenta začeća pa do dana današnjega, dakle ti sve imaš zapisano u svojoj memoriji. Jednako kao što i naše fizičko i psihičko tijelo oboli, oboli i naše duhovno tijelo, pa tako kao što imamo lijekove za psihu i tijelo imamo lijekove i za duha, zovu se duhovni lijekovi. Ja ću vam ovdje donositi one koje sam ja probala i koji su meni pomagali u rješavanju mojih raznih životnih  problema.

Prva duhovna bolest i rekla bih i najveći čovjekov problem jest zaborav.

 Sve što zaboraviš da imaš time se ne možeš koristiti. Ja naprimjer imam običaj novčanice stavljati u džep od hlača i hlače spremim u ormar  i zaboravim na novčanicu koja je u njima.  Desi se situacija kad su mi novci potrebni a nemam ih,  a zapravo sam zaboravila da ih imam i stoga se ne mogu koristiti njima, jer one leže u džepu mojih hlača negdje u ormaru. Kad onda nakon dužeg vremena obučem hlače pronađem novčanice i nitko sretniji od mene, ponovno su mi korisne jer sad znam da ih imam. Tako je i sa čovjekom( kad ovdje upotrebljavam riječ čovjek onda mislim i na muškarca i na ženu) mi smo zaboravili tko smo i po čemu sam ja zapravo čovjek. Zaboravili smo da imamo duha po kojem smo svemoćni jer duh  ne poznaje ograničenja kao što su prostor i vrijeme. Duh je van prostora i van vremena. On je vječan i neprolazan, i zapravo po duhu mi možemo što god želimo, mi smo zapravo svemogući. Zašto? Kako? Tako što je Bitak, naš Stvoritelj pri začeću tebi udahnuo svoj dah, tj. darovao ti je svoga duha i po njemu si ti zapravo svemoguć i vječan. Jesi li to zaboravio? Naravno da jesi! Pa tako često izgovaramo rečenicu „Ja sam samo čovjek“ čime iskazujemo svoje nepovjerenje u svoje sposobnosti i ne priznavanje sebe kao vrhunsko stvorenje koje ravnopravno stoji rame uz rame sa Stvoriteljem. Što nam je činiti? Jednostavno je; lijek protiv zaborava je sjećati se i podsjećati se. Upitaj sam sebe tko si ti zapravo? Jel znaš tko si ti? Znaš li gdje si zapravo ti? Imaš ruke, noge, oči, glavu, imaš kuću, stan, auto, djecu, muža, ženu i ne znam što sve ne ali što je s tobom? Sve to stoji ,sve je to lijepo ali gdje si ti? Podsjeti se ja sam ČOVJEK vrhunsko stvorenje. Bilo bi dobro kad bi mogao pronaći 10-15 min vremena samo za sebe, najbolje je u kupaonici dok obavljaš jutarnju ili večernju toaletu, pogledaj se u ogledalo i zapitaj se čije je to lice u ogledalu? Jesi li to zapravo ti ili si samo navukao nekakvu masku i glumiš sebe, a tebe zapravo nigdje nema, ne postojiš. Tvoja duša se stiskala kao uplašeno dijete dok padaju granate, oni koji su proživjeli rat znaju kako to izgleda, stiskala se u kut i u strahu ne smije ni proviriti vani, niti skinuti ruke s očiju da vidi što se to dešava. Osjećaš li se i ti upravo tako? Razmišljaj o sebi. Pogledaj svoje ruke, možda su ovakve ili onakve ali to su tvoje ruke! Koliko ti godina već vjerno služe? Koliko su posla napravile za tebe? Koliko ljudi zagrlile? Sjeti se samo što sve tvoje ruke rade za tebe- jesi li im ikada rekao/la hvala. Uvijek te vjerno služe i slušaju, ako se desi neka situacija pa ne mogu vičeš na njih „Ma boli me glupa ruka ili prst“ kao da zaboraviš sve one dobre stvari i samo je važna ta jedna loša koju ne mogu izvršiti. Pa tvoje noge?! Sjeti se koliko su samo kilometara prešle? Uvijek su te odnije le na mjesto na koje si želio otići? Tvoje oči?! Koliko su samo lijepih stvari vidjele!? Što bi da nije njih? Tvoje uši? ! kako bi slušao/la glazbu ili čula što ti netko želi reći da nije njih, da ne čuješ? Tvoje srce!? Zagledaj s eu cijeli svoj organizam, on je tu zbog tebe, tebi je dan, ti se njime služiš? Cijeniš li ti svoje tijelo? Reci mi ako ne cijeniš svoje tijelo kako ćeš cijeniti nekoga drugoga? Ako ne voliš svoje kako ćeš voljeti tuđe?

Sjećati se i sjećati i podsjećati tko si TI! Sjeti se što si jučer radio/la? Vidjet ćeš da se većine dana ne sjećaš. Zaboravio/la si! Što ti je prijatelj, prijateljica, muž žena, djevojka, partner, pričao, tko će to sve zapamtiti. Pokušaj se svaku večer sjetiti što si to radio taj dan! Što više detalja dozovi u svoje pamćenje, ako treba malo se i namuči ali se sjeti. Vježbaj se sjećati, razmišljati, vježbaj se biti. Biti ili ne biti

Spasi svoj brak i obitelj

Kakav je tvoj brak?   Jesi li sretna/sretan u svom braku?

Kakav ti je muž/žena? Odnosi li se dobro ili loše prema tebi. To su najčešća pitanja koja si postavljaju prijatelji kada se ne vide duže vrijeme, pa i mi sami sebi. To su krivo postavljena pitanja. Zašto nitko ne pita a kava si ti supruga, kakav si ti muž? Kakao se odnosiš prema svom mužu/ženi? Da li je on/ ona sretni pored tebe? Ako mi netko i postavi takva pitanja onda ćemo reći kao sam ja odlična, dobra, kako o meni sve ovisi i kako se ja brinem za sve. Ako me prijatelj upita: „Jesi li sretna/ sretan?“ odgovorit ću da nisam jer tko može biti sretan uz takva muža/ženu i takvu djecu. Svi samo nešto traže, a nitko ne pita trebaš li ti što i kako je tebi. Onda u jednoj knjizi pročitam: „ Nešto možeš stvoriti samo od nečega što već imaš. Stvarati odnose a ne tražiti od drugih da nam daju!“ pa onda i Isus kaže: „Čini drugome što ti je drago da ti drugi čini.“ Onda stara poslovica kaže: „svako je kovač svoje sreće.“ Pomislim ovdje nešto ne štima, ja se toliko trudim i mučim da sve bude u redu, da svi budu zadovoljni, da sve bude na vrijeme i mužu i djeci i NIŠTA! Nitko nije sretan. Muž nezadovoljan, ja nezadovoljna djeca nezadovoljna, a sve sam napravila da bi bili sretni. Što nije uredu? Počela sam se pitati najprije kakva sam ja to majka. Što znači biti majka? Biti majka znači voljeti svoju djecu, biti uz njih, podupirati ih, pomoći im kad im je potrebno, smijati se s njima, plakati s njima, bodriti ih, uvijek imati vremena za njih, pohvaliti ih kad nešto dobro naprave, ali ne kritizirati kad su pogriješili, opomenuti ih ali ne „ubiti“, razgovarati sa svojom djecom. Ja nisam bila ništa od toga. Ja sam mislila da dobra majka znači da se pobrinem za to da je sve uvijek na svom mjestu,da im je uvijek skuhano, da imaju uvijek čistu odjeću, da im pomognem u rješavanju zadaće, a zauzvrat da oni budu dobra djeca koja će uvijek raditi onako „kako treba“, razgovarala sam sa svojom djecom ali tako da sam ja pričala a oni slušali, da bi oni samo na kraju rekli: „dobro, razumjeli smo!“ česta rečenica koju sam upotrebljavala bila je: „Kako si mi to mogao napraviti?“ pitala sam se čiji ja to život živim i kome to moja djeca čine, meni ili sebi? Onda sam se zapitala kakva sam ja to supruga. Sve je bilo na svom mjestu a ipak ništa nije štimalo.pomislila sam ovako dalje ne ide, pokušat ću po onoj Isusovoj činiti za druge što bi htjela da oni meni čine. Ionako nemam što izgubiti jer ništa u stvari i nemam. Počela sam razmišljati o tome što je to sve dobro i lijepo moj muž napravio za mene i vjerujte našla sam puno dobrih stvari koje su bile negdje zakopane pa možda i zaboravljene. Kada sam shvatila koliko tih dobrih i lijepih stvari ima pomislila sam: „Ja imam najboljeg muža na svijetu!“ to sam mu i rekla kad je došao s posla. Mislio je da sam poludjela. Počela sam i djeci govoriti kako su dobra i kao me lijepo slušaju, kako je lijepo što se ne bune i ne svađaju, pa su me i oni čudno gledali. Bilo mi je neobično jer sam uglavnom navikla kukati i brojiti, zapovijedati i žaliti se, međutim ustrajala sam u svojoj namjeri da nešto promijenim. Nakon par dana osjetila sam kako sam postala opuštenija,veselija, raspoloženija, češće sam se smijala i nije mi smetala svaka sitnica. Malo po malo i muž i djeca postali su opušteniji i komunikativniji. Stvari su se promijenile i danas imam obitelj gdje su svi sretni i zadovoljni. Sve što sam dala, dobila sam nazad trostruko. Danas više ne čekam da drugi nešto učini sve što želim dobiti najprije dadnem, bez straha, jer znam da mi se trostruko vraća. Svaku kritiku primam konstruktivno jer znam da drugi stvari vide na drugačiji način i ma koliko mi mislili da dobro činimo onaj drugi ne misli tako. Na primjer ako mi muž prigovara kako me nema nikada kod kuće, a ja mislim kako sam stalno u njoj, onda nije stvar jesam li fizički tu ili nisam, nego on misli kako ja nemam vremena za njega, kako sam duhom odsutna. Ako mi djeca kažu da sam živčana i stalno prigovaram a ja mislim kako su oni bezobrazni jer im je sve na svome mjestu, istina je da njima ne treba spremačica, kuharica i netko tko će samo zapovijedati. Ako im ja zapovjedim da moraju, oni namjerno neće, ali ako im kažem mirno i lijepo kako bi im bila zahvalna kada ne bi stvari ostavljali posvuda, oni će tako i napraviti. Za sreću je potrebno samo malo truda. Najljepši biser se nalazi na dnu mora u školjci i potrebno je zaroniti i otvoriti školjku da bi dobili biser. I ti možeš imati sretnu obitelj samo ako se potrudiš i kažeš svome mužu/ ženi kako je lijep/ lijepa, dobar/ dobra, kako je ovo ili ono dobro uradio/ uradila, ako pronađeš dobre i lijepe stvari u njemu/ njoj, u svom braku, svojoj djeci. Imaj hrabrosti početi gledati ,misliti i govoriti dobro i pozitivno, i odlučivati se svaki dan za dobro, pozitivno i istinu ma koliko teško i bolno bilo.

STRAH

U krilu očevom
Opet ja sa svojim „veselim“ temama! Govorili smo o strahu od smrti kao izvoru svih strahova rekla bih jer u njemu su sadržani zapravo korijeni svih strahova. Strah je manjak vjere, povjerenja kao što sam rekla a manjak povjerenja proizlazi iz iskustva da ti je život ugrožen u bilo kojem smislu, fizički ili duhovni život svejedno je, i najčešće čovjek ne zna gdje mu je uzrok, ako zna kad je i zbog čega ej nastao onda se to rješava bez problema, ali u većini slučajeva nema pojma jer je nastao možda dok je bio u utrobi majke ili beba tamo negdje do 4 godine, ili možda i kasnije ali je previše ružno i previše bolno sjećanje da ga je potisnuo duboko u podsvijest i od tamo kopa i ruje. To je u slučajevima kad je osobi ugrožen fizički život, u slučaju da je ugrožen duhovni tj. Vječni život odnosno da čovjek živi protivno moralu i svojoj savjesti onda se sve njegove stanice okreću protiv njega i u njega se uvlači osjećaj krivnje i straha kao rezultat njegova načina života i ne da mu mira i da bi se čovjek riješio toga užasnoga straha bježi u suicid, agresivnost, depresiju, ovisnost, odnosno nesvjesno pokušava uništiti svoj fizički život kako bi spasio vječni. Gdje je rješenje? Jednostavno je- povratak zakonima. Povratak fizičkim, biološkim i moralnim zakonima. Pogledajmo kako je to sve skupa povezano. Počet ćemo od fizičkih zakona: postoji npr. Zakon sile teže koji ti moraš poštivati, ne možeš reći: „E, ja sad ne prihvaćam zakon teže skočit ću s nebodera i baš me briga.“ Možeš ti to reći ali u tom slučaju tvoj život je ugrožen i sve tvoje stanice se okreću protiv tebe i govore ti da nisi u pravu. Ili npr. Uzmimo da je na nekoj cesti ograničenje 60, ti voziš sto! Kršiš zakon i možeš poginuti, ugrožavaš svoj život.! Tebi se možda neće ništa se desiti ali tvoja savjest i tvoja podsvijest znaju da si krivo postupio/la i onda te optužuju i to izaziva krivnju koja se projicira u strah a da čovjek ne zna ni zašto ni od kuda.

Pogledajmo sad biološke zakone –npr biološki zakon je da čovjek mora jesti i njegov organizam zahtijeva hranu ali u normalnim količinama, ukoliko pretjeruješ u bilo kojem segmentu života ti ugrožavaš svoj fizički život, jer ćeš se razboljeti i tvoja savjet ti govori da to ne smiješ raditi, okrivljuje te, jer nam je i fizički život dar na kojega moramo paziti i kojega ne smijemo ugrožavati. Život je svetinja i tvoj i život svakog čovjeka. Dakle ponovno te savjest optužuje i ponovno osjećaj krivnje koji opet rezultira strahom i koji onda ugrožava i tvoj duhovni život i ograničava tvoj fizički život , jer ako se ti nečega bojiš ti to ne smiješ raditi, ti si ograničen nisi slobodan.

Moralni zakoni – ako ne poštujemo zakon morala mi sebi ponovno ugrožavamo i ograničavamo i fizički i duhovni život. Kako? Pa na primjer uzmimo da ogovaraš, to je nekako najčešće kršenje zakona morala i misli se kako je bezazleno, nije! Dakle ti ogovaraš nekoga, znači ti se prema toj osobi više ne možeš normalno ponašat, ne možeš joj pogledati u oči, imaš nečistu savjest, možda dođe i situacija da ti treba pomoć od te osobe, kako ćeš ju tražiti kad znaš da loše misliš o njoj dakle ograničavaš si svoj fizički život, a možda te osoba i napadne ako sazna pa si onda i ugrožen. Možeš ti to sve skupa potisnuti i misliti kako to nije ništa ali bilo to potisnuto ili ne ono je u tebi i ponovno isti proces krivnja-strah a pojma nemaš od kuda. Zto bi dobro bilo ispitati svoju savjest da vidiš koje ti to zakone kršiš, ali jednostavno ustanoviti činjenice, bez samooptuživanja ili prigovaranja, kao liječnik kad postavlja dijagnozu: „Aha, to je i to ok uzet ćeš taj i taj antibiotik.“ Tako i ti :“znači tu i tu ja griješim. Ok, ispravit ću to! Neću više voziti 100/h, neću ogovarati nastojat ću biti umjeren u svemu.“ Znam da to ne ide lako,čuda se rijetko događaju. Sve je proces,nešto o tome možete nači i VRHUNSKO BIĆE