Govorit ću vam o čovjeku, o onome što on zaista jest, dakle o dimenziji čovjeka po kojoj je čovjek zaista čovjek a to je duhovna dimenzija. Čovjek se po duhu ,zapravo, razlikuje od životinje,jer i životinje imaju psihu , to poneke jako razvijenu, imaju tijelo, ali nemaju duha. Duha ima samo čovjek i po njemu su svi ljudi zapravo jednaki. Svaki čovjek ima duhovnu dimenziju, koju dobiva u momentu začeća, vjernik, bilo koje vjere kao i nevjernik. Suvremeni liječnici kažu da 70% bolesti su zapravo karakteristične samo za čovjeka, životinje ih ne dobivaju što znači da je uzročnik tih bolesti zapravo u duhovnoj dimenziji čovjeka. U njoj su pohranjeni svi događaji u tvom životu od momenta začeća pa do dana današnjega, dakle ti sve imaš zapisano u svojoj memoriji. Jednako kao što i naše fizičko i psihičko tijelo oboli, oboli i naše duhovno tijelo, pa tako kao što imamo lijekove za psihu i tijelo imamo lijekove i za duha, zovu se duhovni lijekovi. Ja ću vam ovdje donositi one koje sam ja probala i koji su meni pomagali u rješavanju mojih raznih životnih problema.
Prva duhovna bolest i rekla bih i najveći čovjekov problem jest zaborav.
Sve što zaboraviš da imaš time se ne možeš koristiti. Ja naprimjer imam običaj novčanice stavljati u džep od hlača i hlače spremim u ormar i zaboravim na novčanicu koja je u njima. Desi se situacija kad su mi novci potrebni a nemam ih, a zapravo sam zaboravila da ih imam i stoga se ne mogu koristiti njima, jer one leže u džepu mojih hlača negdje u ormaru. Kad onda nakon dužeg vremena obučem hlače pronađem novčanice i nitko sretniji od mene, ponovno su mi korisne jer sad znam da ih imam. Tako je i sa čovjekom( kad ovdje upotrebljavam riječ čovjek onda mislim i na muškarca i na ženu) mi smo zaboravili tko smo i po čemu sam ja zapravo čovjek. Zaboravili smo da imamo duha po kojem smo svemoćni jer duh ne poznaje ograničenja kao što su prostor i vrijeme. Duh je van prostora i van vremena. On je vječan i neprolazan, i zapravo po duhu mi možemo što god želimo, mi smo zapravo svemogući. Zašto? Kako? Tako što je Bitak, naš Stvoritelj pri začeću tebi udahnuo svoj dah, tj. darovao ti je svoga duha i po njemu si ti zapravo svemoguć i vječan. Jesi li to zaboravio? Naravno da jesi! Pa tako često izgovaramo rečenicu „Ja sam samo čovjek“ čime iskazujemo svoje nepovjerenje u svoje sposobnosti i ne priznavanje sebe kao vrhunsko stvorenje koje ravnopravno stoji rame uz rame sa Stvoriteljem. Što nam je činiti? Jednostavno je; lijek protiv zaborava je sjećati se i podsjećati se. Upitaj sam sebe tko si ti zapravo? Jel znaš tko si ti? Znaš li gdje si zapravo ti? Imaš ruke, noge, oči, glavu, imaš kuću, stan, auto, djecu, muža, ženu i ne znam što sve ne ali što je s tobom? Sve to stoji ,sve je to lijepo ali gdje si ti? Podsjeti se ja sam ČOVJEK vrhunsko stvorenje. Bilo bi dobro kad bi mogao pronaći 10-15 min vremena samo za sebe, najbolje je u kupaonici dok obavljaš jutarnju ili večernju toaletu, pogledaj se u ogledalo i zapitaj se čije je to lice u ogledalu? Jesi li to zapravo ti ili si samo navukao nekakvu masku i glumiš sebe, a tebe zapravo nigdje nema, ne postojiš. Tvoja duša se stiskala kao uplašeno dijete dok padaju granate, oni koji su proživjeli rat znaju kako to izgleda, stiskala se u kut i u strahu ne smije ni proviriti vani, niti skinuti ruke s očiju da vidi što se to dešava. Osjećaš li se i ti upravo tako? Razmišljaj o sebi. Pogledaj svoje ruke, možda su ovakve ili onakve ali to su tvoje ruke! Koliko ti godina već vjerno služe? Koliko su posla napravile za tebe? Koliko ljudi zagrlile? Sjeti se samo što sve tvoje ruke rade za tebe- jesi li im ikada rekao/la hvala. Uvijek te vjerno služe i slušaju, ako se desi neka situacija pa ne mogu vičeš na njih „Ma boli me glupa ruka ili prst“ kao da zaboraviš sve one dobre stvari i samo je važna ta jedna loša koju ne mogu izvršiti. Pa tvoje noge?! Sjeti se koliko su samo kilometara prešle? Uvijek su te odnije le na mjesto na koje si želio otići? Tvoje oči?! Koliko su samo lijepih stvari vidjele!? Što bi da nije njih? Tvoje uši? ! kako bi slušao/la glazbu ili čula što ti netko želi reći da nije njih, da ne čuješ? Tvoje srce!? Zagledaj s eu cijeli svoj organizam, on je tu zbog tebe, tebi je dan, ti se njime služiš? Cijeniš li ti svoje tijelo? Reci mi ako ne cijeniš svoje tijelo kako ćeš cijeniti nekoga drugoga? Ako ne voliš svoje kako ćeš voljeti tuđe?
Sjećati se i sjećati i podsjećati tko si TI! Sjeti se što si jučer radio/la? Vidjet ćeš da se većine dana ne sjećaš. Zaboravio/la si! Što ti je prijatelj, prijateljica, muž žena, djevojka, partner, pričao, tko će to sve zapamtiti. Pokušaj se svaku večer sjetiti što si to radio taj dan! Što više detalja dozovi u svoje pamćenje, ako treba malo se i namuči ali se sjeti. Vježbaj se sjećati, razmišljati, vježbaj se biti. Biti ili ne biti
Nema komentara:
Objavi komentar