Naše tiskovine bilo vjerske bilo svjetovne, naši, govorni mediji i slikovni, pa i internet puni su savjeta za sve i svašta, savjeti za sretan brak, savjeti za uspješnu karijeru, kako biti dobar roditelj, kako odgajati djecu, kako prestati pušiti, piti i što sve ne. Savjeti, savjeti i savjeti i svi oni u sebi sadrže riječi „moraš“ i „trebaš“. Svi mi znamo što to „moram“ i što to „trebam“ ali kako to učiniti? Zamislite da dođete pred čovjeka koji je u kolicima, ne može hodati, i kažeš mu: „Čuj, ti moraš ustati iz kolica, a kad ustaneš trebaš najprije ispružiti desnu nogu , a onda lijevu i hodati!“ Hm, da, ali kako kad on to ne može. Tako vam je i sa ljudima, rado bi oni promijenili ali ne mogu!
Znate mi smo ljudi i samim time griješimo, a Isus kaže“Tko čini grijeh rob je grijeha“ dakle nemoćni smo pred grijehom jer smo robovi zla a rob mora slušati što naređuje gospodar. Ti sam ne možeš napraviti ništa. Poznata je ona anegdota o Tinu Ujeviću koji je bio poznati boem. Kažu odlučio je da taj dan neće okusiti ni kapi alkohola. Prolazio je pored birtije i produžio je jedno dvjesto metara i onda pomislio: „Kako sam samo bio hrabar, prošao sam pored birtije! Sad ću se nagraditi jednom dobrom čašico!“ i vratio se nazad u birtiju.
Tako vam je to i u našim životima Koliko puta si samo odlučio/ la: od sutra idem na dijetu, danas više neću okusiti ni kapi alkohola, od sutra neću pušiti, danas neću ući u kladionicu, večeras idem na vrijeme u krevet neću cijelu noć gledati TV, neću više vikati na muža, ženu, dijete, neću se svađati sa kolegama, i tako dalje i tako dalje. I što se desilo? Sve je ostalo samo na tvojoj odluci. Kako ću ne pušiti kad tako lijepo miriše cigareta, kako ću ne jesti kad kolači tako lijepo izgledaju, kako neću vikati kad ne rade „kako treba“ odnosno kako ti misliš da trebaju, kako se neću svađati kada me namjerno izaziva, i tako tvoje odluke su trajale do prve prilike i onda opet iznova. Samo si se osjećao/la užasno jer nisi imao/la snage izvršiti svoju odluku i sve si dublje i dublje padao/la i gubio/la poštovanje prema samom sebi, a da bi to sakrio/la onda si kritizirao/la svega i svakoga i vikao na sva usta kako danas ništa ne valja.
Kaže se da je put do pakla popločan dobrim odlukama, ali ti nećeš ići u pakao. Ne, ti već jesi u paklu! Paklu ovisnost i nemoći.
Imam dobru vijest za tebe! Ne moraš prestati piti! Ne moraš prestati previše jesti! Ne moraš prestati pušiti! Ništa ne moraš i ništa ne trebaš!
Što onda možeš učiniti? Možeš donijeti odluku da ćeš danas reći nekome neku lijepu riječ, supružniku, djetetu, prijatelju. Reći mu/joj da ima lijepu frizure ili kravatu ili da se baš lijepo obrijao ili joj haljina lijepo stoji ili ti ne znam što. Sutradan ponovno odluči da ćeš baš ljubazno pozdraviti i zahvaliti se s osmijehom onoj smrknutoj prodavačici. Vidjet ćeš da će ti se osmjehnuti a ti ćeš se osjećati dobro. Danas ću baš pozdraviti onoga susjeda/u koju ne mogu vidjeti očima. Danas ću kupiti neku sitnicu nekome. Danas ću sebi kupiti nešto lijepo, ili ću izići u prirodu s obitelji, prijateljima ili sam/sama. Danas ću nazvati nekoga koga nisam nazvao/la već sto godina. Danas ću popiti kavu s nekim koga odavno nisam vidio, danas ću pomoći djetetu oko zadaće. Danas ću reći hvala kad mi netko nešto napravi. Danas ću nekoga baš namjerno pohvaliti za nešto. I tako iz dana u dan pronalazite male sitnice kojima možete napraviti neko dobro i vidjet ćeš kako ti to polako prelazi u naviku i počinješ primjećivati milijun sitnica koje možeš napraviti. A što je najbolje ti ćeš se osjećati dobro, radosno, nećeš biti „mučan/na“ unatoč svojoj ovisnosti. Osjetit ćeš kao da si u sebi zapalio/la jedan mali sitni plamičak koji će onda, kako ti dodaješ dobre stvari, kao i vatra kad dodaješ drva na nju, prerasti u buktinju i obasjavati te i grijati iznutra. Najedanput ćeš osjetiti kako je lijepo biti dobar.Osjetit ćeš neku snagu i slobodu koja raste u tebi. A onda će doći onaj klik: „Ja to mogu! Ja mogu pobijediti svoju ovisnost!“ To sloboda, koju sti stvorio/la ti sam/a, viče u tebi. To ju je dobro koje si činio/la stvorilo. Što još možeš učiniti? Možeš ponavljati svaki dan deset puta na glas: Ja hoću! Ja mogu! Ja vjerujem bit će dobro! Zašto. Znate naš mozak je kao kompjuter kažu suvremeni neuro- znanstvenici i u njega treba upisati neki program. U našim glavama su uglavnom negativni programi: ne mogu ne ću, ne vjerujem da mogu! Ti si slabić ili ovakav ili onakav. E, sad ćeš ti lijepo unijeti novi program. Ja hoću! Ja mogu! Ja vjerujem bit će dobro! Zašto? Ja hoću to je tvoja slobodna odluka za dobro, čovjek je biće odluke. Ja mogu jer imam duha po kojem mogu sve. Ja vjerujem. Ja svoje povjerenje poklanjam dobru.
Ne devet ne jedanaest ne osam puta. Deset puta na dan glasno to izgovoriti. Čini ti se lako. E, pa nije vjeruj mi! Vidjet ćeš, privi dan ide bez problema, drugi dan isto. Treći dan se nekako sjetiš toga. Četvrti dan se jedva sjetiš, a peti dan ti nije ni na kraj pameti.
Tako ne funkcionira.
Bori se! Izdrži barem mjesec dana! Nije lako znam! Trudi se i uspjet ćeš. Čini dok ne osjetiš kako sloboda ulazi u tebe i ispunja cijelo tvoje biće. Zamisli ti si slobodan čovjek (kad kažem čovjek mislim na muško i žensko jednako). Gledaj samo pred sobom kako je lijepo biti slobodan! Kako je lijepo raditi što TI hoćeš a ne tvoja ovisnost! Kako je lijepo ustati ujutro bez mamurluka, bez glavobolje zbog TV-a ili interneta. Kako je lijepo ne bacati novce na cigarete i kockarnice. Kako je lijepo ne trošiti energiju i živce na svađe i viku. Ti si slobodan čovjek.
Ja sam prestala pušiti nakon 23 godine pušačkog staža i ti to možeš!
Pitanje je samo imaš li hrabrosti to učiniti!
Nemaš što izgubiti što već nisi izgubio/la, osim pakla u kom već jesi!
Nema komentara:
Objavi komentar